You are here: Početna » Saznajte Više » Međunarodni skupovi » Izvještaj sa završne konferencije U SEE LGBT programa u organizaciji COC-a Holandija
sreda, 21 nov 2018

Izvještaj sa završne konferencije U SEE LGBT programa u organizaciji COC-a Holandija

logo_coc_downNa završnoj konferenciji COC-ovog petogodišnjeg U SEE LGBT programa u regionu bivše Jugoslavije koja je 3. oktobra održana u Zagrebu, učestvovale su tri predstavnice Labrisa. Konferenciji je ukupno prisustvovalo 11 predstavnica/ka sledećih organizacija: Q Sport, Zagreb Pride, Queer Zagreb, Iskorak i Kontra (Hrvatska), MASSO (Makedonija) i SPY i Labris (Srbija). Specijalni učesnik konferencije koji je uglavnom imao status posmatrača bio je Pol Jansen iz Hivosa, koji je i jedan od glavnih donatora spomenutog LGBT programa.
Prvi dio konferencije bio je posvećen osvrtu na petogodišnji program koji je COC sproveo u saradnji sa LGBT organizacijama iz regiona i to kao donatorska i partnerska organizacija. Od prisutnih organizacija uglavnom se mogao čuti negativan feedback na saradnju sa COC-om u proteklom periodu. Osim o svojim iskustvima saradnje na ovom projektu, organizacije su pričale i o svom odnosu sa drugim donatorima i o iskustvima i problemima koji se javljaju u prikupljanju sredstava za rad. Mogla su se čuti različita iskustva različitih organizacija sa donatorima, ali negdje je svima zajednički bio utisak da ponekad donatori nemaju dovoljno sluha za potrebe i raspoložive kapacitete LGBT organizacija. Svakako, čuli su se i brojni pozitivni primjeri saradnje sa donatorima koja je više opisivana kao saradnja ravnopravnih partnera uz odnos međusobnog povjerenja i poštovanja, nego kao odnos u kojem jedna strana ima znatno veću moć u odnosu na drugu. Neka od pokrenutih pitanja u razgovoru o saradnji sa donatorima bila su: formalna vs. neformalna organizacija, advocacy vs. grassroots, organizacije sa manje i više kapaciteta za sprovođenje projekata koje donatori finansiraju, dugoročna vs. kratkoročna saradnja sa donatorima, odnos sa donatorima zasnovan na zajedničkoj ideologiji, pristup koji organizacije imaju informacija,a znaju, vještinama i resursima (npr. veći gradovi vs. manji gradovi, itd), itd.
Nakon ove diskusije uslijedio je razgovor o tome šta je promijenilo u proteklih pet godina na podrušju bivše Jugoslavije, a tiče se položaja LGBTTIQ populacije. Sve/ učesnice/i su davali svoje mišljenje o tome šta se promijenilo na bolje i na čemu još treba da se radi. Skoro sve/i učesnice/i su istakle/i da postoje brojni pozitivni pomaci kada je u pitanju vidljivost LGBT populacije, prava i problema sa kojima se LGBT populacija suočava u našim zemljama, malo veća otvorenost nekih institucija za saradnju, itd. Međutim, neki problemi su ostali isti: još uvijek nizak nivo svijesti javnosti o potrebi poštovanja prava svih, pa tako i LGBT osoba, predrasude, slučajevi nasilja i homofobije, itd. Nakon toga smo izlistavale/i stvari za koje mislimo da će se promijeniti za pet godina, kao i one za koje mislimo da neće. Negdje u toku razgovora, uslijedilo je, bar što se autorke ovog izvještaja tiče, najveće iznenađenje dana i jedan od razloga zbog kojih je vrijedilo doći na konferenciju, a to je  Piter Tačel!! lično, koji nam se pridružio i ostavio nam dovoljno vremena da mu postavimo brojna pitanja koja smo imale/i i na koja je on strpljivo odgovarao. Piter je govorio o potrebi konstantnog jačanja LGBT zajednice (otvaranje prostora, informisanje, edukacija, itd), o tome kako je LGBT pokret u Velikoj Britaniji prošao kroz slične stvari kroz koje prolaze pokreti u državama bivše Jugoslavije sada, govorio je o tome da se ljudi najlakse solidarišu i motivišu kada su ljuti, npr. zbog nasilja ili diskriminacije koje trpe, itd, o tome kako je protekao prvi Prajd u Engleskoj 1972. godine, o tome kako su prava LGBT osoba postala mejnstrim u Velikoj Britaniji nakon dosta godina aktivizma, ali i o tome kako je upravo taj mejnstrim donekle doprinio tome da LGBT scena postaje suviše komercijalna, pošto ljudi sada imaju mnogo više slobode i mogućnosti da biraju. Meni se jako svidjelo kako je pričao o tome da je ravnopravnost pojam koji ne treba uzeti zdravo za gotovo i da postoji velika razlika izmešu ravnopravnosti, slobode i ljudskih prava. Govorio je o tome kako nije poenta samo u tome da težimo da imamo ista prava kao i heteroseksualne osobe, već da težimo da svi imamo veća prava, i LGBT i heteroseksualne osobe. Tu je kao primjer naveo pitanje prava na brak, koji je sam po sebi patrijarhalna institucija koju treba mijenjati.



Komentari
Dodaj Novi
Dodaj komentar
Ime:
Email:
 
Naslov:
UBBCode:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img] 
 
Morate navesti anti-spam kod koji stoji na slici.

3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."